Posle 19 godina rada, albuma "Čir na 12-ercu" i "Punk urac", osiječka Gužva u 16-ercu obradovala nas je još jednim izdanjem. "Je ne regrette rien" (u prevodu Ni za čim ne žalim) donosi 26:08 minuta mekšeg zvuka i lakšeg ritma od onog na koji nas je Gužva navikla. Od deset pesama, neke su vrhunske, neke prilično dobre, a neke sasvim solidne. Lošu nisam našla, tako da je kompletan utisak o albumu vrlo dobar, osim što kratko traje, ali to je Gužva - svaki album oko pola sata, pa vi ako vam se sluša više ili vrtite jedan album u krug do besvesti, ili ubacite sva tri u play listu i opet vrtite do besvesti. Ili, lepo odete na svirku, odslušate sve, izbacite iz sebe svu negativnu energiju, umorite se i posle mirno spavate. Gužva u 16-ercu najbolja je kad se sluša na par metara od bine – u šesnaestercu.
Ali, da se vratim na album. Na prvo slušanje izdvaja se pesma "Mene više nema" iz koje je izvučen i naslovni stih. Ovu numeru su i sami članovi benda izdvojili kao prvi singl i za nju snimili spot. To je pesma sa porukom koju stari mudraci žele da prenesu nekim novim generacijama. Definitivno pravi izbor za singl, jer ova numera odmah ulazi u uši i ostaje u glavi danima. Hit koji bi vrlo lako ovaj bend mogao lansirati među one retke: komercijalne, a dobre.
"Zapad" je posle "naslovne" po mom mišljenju najjača pesma na albumu. To je prava Gužva, onakva kakvu poznajemo iz ranijih godina. Kratka, brza i jebitačna (ako smem tako da se izrazim), sa stihom "Moje su pjesme država unutar države", koji brani ono što je Gužva oduvek zastupala – sebe.
Izdvojila bih još jednu koja spada u one odlične: "Misli lake, a riječi teške". Kod ska ritma na pank ploči nikad nema greške, a kada se u to uklopi dobar tekst, onda je to pun pogodak.
"Sebe vidim samo u raju" je, čini mi se, najslabija pesma na albumu. A uopšte nije loša. Tekstualno se nekako nastavlja na "Mene više nema". Zauzmi moje mesto (stojalo je u prvoj) i ne daj se i ne daj da ti drugi sude (kažu u drugoj). I uopšte, ideja koja je izneta u prvoj pesmi, ideja o prolaznosti i starenju, provlači se skoro kroz ceo album. Izgleda da je momke iz benda starost sustigla pre vremena. Tako o toj temi osim u dve pomenute pesme govore i u "Reci da ostaješ" (Kad je sve vrijeme odnijelo...), "Kao da si tu" (A kad vrijeme prođe...), "Moja jutra" (Opet smo se vidjeli odavno se znamo...), "Čiča" (naslov govori više od bilo kog stiha) i "Stare stvari" (u zagradi isti komentar kao i kod prethodno navedene pesme).
I tako uz starost i prolaznost stigosmo do kraja albuma. Ostala je još "Nebitna" koju do sad nisam spomenula, ali o njoj sudite sami.
U odnosu na prethodne albume koji sadrže obrade opšte poznatih "klasika": Volim te budalo malo na prvom i Bogdan (Govori se da me varaš) na drugom albumu, "Je ne regrette rien" je kompletno autorski.
Na kraju bih želela da kažem Muti i ekipi: Momci pa niste vi toliko stari! A i ako baš mislite da jeste, nemojte da "Mene više nema" bude proročka i da vas ne bude. Bez starca nema udarca, a iskustvo je ono što vas izdvaja od mlađih. I nemojte da opet toliko čekamo album.
A vama topla preporuka da preslušate "Je ne regrette rien", nećete zažaliti. Možete ga preslušati ili kupiti preko sajta http://geengerrecords.com/
Alma Kovčić
