Prošlo je više od pola godine od kako je Čovek Bez Sluha objavio svoj poslednji album "Događaj dana". Sad ćete reći da je glupo pisati recenziju nečega što se pojavilo još letos, međutim, činjenica je da sajt Gruvanja postoji tek nepuna dva mesaca i da ranije, sve i da sam hteo (a nisam), ne bih imao gde da objavim svoje viđenje te ploče. Ruku na srce, kada je "Događaj dana" izašao nisam ga baš detaljno ni preslušao – u moru mp3 download albuma teško da mogu pažljivo da se usredsredim samo na jedno izdanje, a najmanje od svega bih želeo da pišem o nečijem radu, a da se tome ne posvetim dovoljno. Posebno zbog toga što o njima do sada nikada nisam pisao, a znamo se tolike godine! Ali, kada su nedavno momci iz ČBS-a bili u Novom Sadu i svirali u Studiju M, doneli su "hard copy" albuma "Događaj dana" i onda više nije bilo ni jednog razloga da se odlaže pisanje recenzije. Eto, ako se ni posle ovolikog uvoda nisam opravdao, onda više ne znam šta da dodam i zato prelazim na temu...
ČBS je osnovan još polovinom devedesetih u Kragujevcu. Prvo izdanje objavili su 1998, drugo godinu-dve kasnije, između je bilo i par maksi singlova, da bi treći, po mnogima i najbolji album "Second hand" izašao 2003.godine. Na tom albumu Miki Radojeviće (vokal, gitara) prvi put se pridružio Mikici, Lazi i Lunetu, a ČBS tada ulazi u prvu ligu domaćih punk-rock bendova (neko će reći pop-punk, neko power pop, ali sve mu to na isto dođe). Daleko od toga da su prva dva albuma bila slaba, naprotiv, ali su sa njima dostigli tek nivo lokalnih heroja ("šumadijski ramonsi", neko jednom reče). "Second hand" je ČBS uzdigao na nivo benda koji ima "regionalnu karijeru", krenule su i svirke po čitavoj zemlji i okolnim državama, a talenat Mikija Radojevića za pisanje pesama o ljubavi, neshvaćenosti i usamljenosti došao je do punog izražaja. Već na toj ploči primetan je i zaokret ka nešto mekšem i melodičnijem izrazu, slično kao kod Hladnog Piva na albumu "Šamar". Nekoliko pesama, pre svega "Zovem se Miki", "Dosadan dan", "Ništa mi staro ne nedostaje" i "Ikarov let" izdvojilo se kao hitovi sa te ploče i dan-danas predstavljaju nezaobilazan deo svake koncertne set liste ČBS-a. Par godina je potom proteklo u pripremi novih pesama i pomalo iznenađujuće stigla je informacija da se album snima u studiju "Barba" (jeste, kod njega). Nisam baš siguran da je punk rock bendovima mesto u takvim studijima i da li je uopšte važno da imaju ispeglanu i "skupu" produkciju, ali ok, svako bira sopstveni put. Rezultat dugo snimanog albuma pojavio se letos, praćen spotom za pesmu "Gotovo je" u kome se članovi benda pojavljuju u firmiranim kožnim jaknama, sugerišući i na taj način da to više nije "onaj" ČBS.
Ono što sam odmah primetio prilikom preslušavanja "Događaja dana" je njegovo (pre)kratko trajanje. Svega devet pesama i manje od 28 minuta muzike stalo je na CD! Po mom mišljenju, bend je morao da ponudi fanovima više od devet pesama. Ok, Miki svira paralelno i u matičnom bendu Six Pack, koji je takođe ove godine objavio novi album, ali to nije i ne sme da bude opravdanje. Uostalom, ni on sam nikada nije rekao da mu paralelna karijera predstavlja problem, naprotiv! Sa druge strane, "Događaj dana" mogli bismo doživeti i kao nekakav "best of" ČBS-a iz proteklih 5-6 godina, što bi podrazumevalo da je svaka od devet pesama na albumu dobra, ali to, ruku na srce, ipak nije slučaj.
I da ne dužim: uprkos dosta dobroj produkciji, "Događaj dana" po mom mišljenju, nije nadmašio "Second hand". Album otvara "Superheroj" potencijalno najveći hit celog albuma, ČBS klasik u prvom licu, sa sjajnim refrenom, razigranim duvačkim deonicama i upečatljivim slikama tipa "eskadron svetlucavih pahulja..." ili "istina, noćas gorka ko kadulja...". Tekstualna poruka pomalo "vuče" na "Supermena" već spomenutog Hladnog Piva, ali bože moj, jebeš pesmu koja ni na šta ne liči, posebno ako je dobra! Na žalost, duvačka sekcija pojavljuje se samo u toj pesmi, što je prava šteta, moglo ih je biti više na albumu. I onda, posle tako efektnog uvodnog udarca, sledi razočarenje – naredne dve pesme, "Umukni malo" i "Sanjam", spadaju u najslabije momente "Događaja dana". Naboralo mi se čelo slušajući refrene i toliko puta prežvakane "muške" teme: loša veza koju treba završiti ("sad znam da te ne volim više, godinama padaš sve niže i niže, treba mi neko da me sasvim pokrene...") ili o voljenoj osobi koju je nemoguće zaboraviti ("još te sanjam, samo da znaš"). Okej, u tekstovima ovakvih bendova ne treba tražiti dubokoumnu poeziju, njih sluša teenage publika kojoj filozofiranje nije potrebno, ali sam siguran da su im takve stihove i takve refrene već milion puta otpevali njihovi drugari iz srednjoškolskih bendova. S obzirom na to koliko tinejdžera danas uopšte sluša rocknroll, svaki od njih koji se okrenuo gitari umesto pink/turbo/grand užasu može se smatrati biserom svoje generacije i daleko pametnijim, zrelijim i samosvesnijim od većine svojih vršnjaka i zato je pogrešno podceniti ih – malo im se šta može "uvaliti" a da ne ukapiraju.
Dalje preslušavanje albuma dovodi do podjednako neubedljivih "Upomoć" i "Nebeski bend" (koja je očigledna posveta preminulom prijatelju), nakon kojih se zapitate na šta je ČBS potrošio dve godine u studiju. Srećom, sledi neuporedivo bolja druga polovina ploče, na kojoj je sve sam hit do hita - dobri refreni, raspevani tekstovi, zarazne melodije... Najpre prvi singl "Gotovo je", potom "Ljubav je tamo gde stanujem ja" (možda ne baš hit u glavu, ali sa stihom "sreća je prva komšinica očaja", jednim od najboljih na ploči), pa odlični "Frodo" i završna "Noćas mesec umire mlad" u kojoj se, kao i u uvodnom "Superheroju" ponovo javlja sintagma "događaj dana" po kojoj je čitav album i nazvan.
Dakle, kad se sve sabere i oduzme, "Događaj dana" ipak dobija prelaznu ocenu, ali ostaje žal za time što nije dosegao pet kamenčića, a mogao je. Zapravo, vratiću se na početak – na albumu koji ima 12 ili 15 pesama, poneka "prosečna" i može da se provuče, ali kada ih je svega devet, svaka upada u oči, tj. uši. Možda bi bolje bilo da su snimili mini album sa pet pesama koji bi "razvalio" svojim kvalitetom, pa dogodine još pet i tako dalje, umesto "pravog" albuma koji u današnje vreme gotovo da više ništa i ne znači. Srećom, koncerti su ono što je ČBS i uzdiglo u prvu ligu domaćih punk rock bendova, na već pomenutom nastupu u Studiju M pokazali su da čvrstina, energija i entuzijazam i dalje "ulaze u crveno" kada su njihovi nastupi u pitanju i da će tako i dalje ostati. Zato ne propustite priliku da odete na njihovu svirku kad god ste u blizini, downloadujte ili kupite album ako to već niste uradili i nadajte se, isto kao i ja, da na nove pesme nećemo čekati narednih pet godina.
Predrag Novković
